183
Istraživači su se u svom radu usredotočili na emisije nanočestica u zraku, čiji su promjeri u rasponu od 1 do 3 nanometra. Ove sićušne čestice su toliko male da se ne mogu vidjeti i nisu poput prašine koja se može vidjeti kako lebdi u zraku.
Ovako male čestice, poznate kao nanoklasterski aerosoli, posebno su zabrinjavajuće jer su prave veličine da uđu u ljudski dišni sustav i šire se do organa. Zbog toga je toliko važno proučiti ih kako bismo razumjeli rizik od onečišćenja zraka.
Kako bi odredili koliko se točno čestica emitira kada se koriste plinske peći, znanstvenici su upotrijebili vrhunske instrumente u malom domu rekreiranom u laboratoriju, opremljenom raznim senzorima za praćenje kvalitete zraka.
